Još jedna uspješna Šoa Akademija, održana je u srijedu 19. listopada .
Iznimno nas je veselilo da pored učitelja, nastavnika, profesora vidimo njihove učenike i studente a također i ostale edukatore i pedagoge iz drugih institucija; Preko 90 sudionika je slušalo
- Zorana Pusića : Tko se boji Fašizma još…
Koji je govorio o fašizmu, što je fašizam, njegovoj marginalizaciji i korištenju ovoga pojma u potpuno pogrešnom kontekstu i značenju. Upozorava na fašizam, kao gorući problem koji se ne gasi i koji je prisutan kroz sve generacije a kao glavno oružje protiv fašizma navodi upravo obrazovanje, prvenstveno adekvatno obrazovanje mladih.
- Borisa Jokića : Povjerenje u ljude i ljudska prava iz perspektive djece i mladih u Hrvatskoj danas
Koji nam je predstavio i objasnio dio rezultata novog istraživanja pogleda mladih na društvo, državu, ljude i okolinu čime smo dobili uvid što se događa sa mladima danas i kako razmišljaju i koje su razlike u odnosu na prije. S obzirom na, velikom većinom, pozitivne rezultate istraživanja dao nam je nadu da: “ možemo razviti kritičko mišljenje kod mladih ljudi, poticati njihove individualnosti i prevladavati strah od izoliranosti i nepripadanja“ -uvodni govor Sanje Zoričić-Tabaković
- Miljenka Hajdarovića: Razvoj učiteljskih kompetencija za poučavanje o Holokaustu
Koji je na početku naveo nekoliko bitnih stvari vezanih za edukaciju učenika o Holokaustu kao i napomena, odnosno na što edukatori trebaju obratiti pozornost tokom predavanja o Holokaustu. Dao je primjere edukacija, stručnih skupova, seminara, spomen područja , projekata na koje se zainteresirani mogu prijaviti i/ili prijaviti svoje učenike/studente.
I za kraj dajemo uvodni govor Predstavnice židovske nacionalne manjine Grada Zagreba i voditeljice Šoa Akademije, Sanje Zoričić-Tabaković :
„Za one koji su danas prvi put ovdje moram reći nekoliko riječi o razlozima zbog kojih smo osnovali Šoa akademiju i koji su nam ciljevi.
Osnivanjem Šoa akademije postavili smo si težak zadatak, a to je da pokušamo sredinu u kojoj živimo makar malo poboljšati, a najbolji put je ukazivanjem na uzroke zla i do čega može dovesti zatvaranje očiju pred opasnošću i skrivanje u masi. Holokaust je svakako jedan od najstrašnijih genocida u povijesti čovječanstva, a njegovi razmjeri bili su epski ne samo zbog onih koji su ga provodili, nego upravo zbog indiferentnosti većine, kukavičluka i okretanja glave na drugu stranu. Civilizacijski dosezi nisu garancija da se takvo zlo u društvu neće nekom opet ponoviti, jer on je izrastao u jednoj od najciviliziranijih zemalja svijeta gdje su kultura i znanost bili na zavidnoj visini, a Židovi su tim dosezima dali veliki doprinos. No, ništa od toga nije ublažilo strašne posljedice i strašne rane koje su nakon njega ostavile traga ne samo na židovskom narodu, nego i na cijelom čovječanstvu.
Zato nam je Holokaust polazišna osnova za ukazivanje koliko je važno razvijanje kritičkog mišljenja kod mladih ljudi, poticanje njihove individualnosti i prevladavanju straha od izoliranosti i nepripadanja. Ljudi koji posjeduju osobine koje potičemo stvaraju bolje društvo, tolerantnije i demokratičnije, društvo u kojem ne nedostaje empatije za bližnjega, društvo sigurnije za sve. Naš svijet je danas krajnje radikaliziran, pa je važna analiza prošlosti kako bi se izbjegle opasnosti u budućnosti.
Zato se bavimo edukacijom o Holokaustu, ljudskim pravima, tolerancijom i demokratizacijom i razvijanjem odgovornosti za ono što budućnost nosi. Ona nam je zajednička, ali kakva će ona biti, ovisit će o današnjoj djeci i mladima.“
Zahvaljujemo se našim predavačima na odličnim predavanjima i svim sudionicima Šoa Akademije, posebice učenicima i studentima.
