Međunarodni dan sjećanja na Holokaust

PROGRAM

 

Srijeda, 26. siječnja 2011.

 

15:30 Mala livada breza (Francuska, Njemačka, Poljska; 2003.), projekcija filma u suradnji s HRT-om

17:00 Poučavanje o ljudskim pravima i Holokaustu, okrugli stol; moderator doc. dr. sc. Renato Matić

18:30 Antisemitska propaganda, otvorenje izložbe; autor Eli Tauber u suradnji s JO Sarajevo i Historijskim arhivom Sarajevo

19:00 Jesu li Židovi potrebni za antisemitizam, predavanje prof. dr. Žarko Puhovski

Četvrtak, 27. siječnja 2011.

 

17:00 Promicanje tolerancije, prevencija diskriminacije i razvoj multikulturalnosti, okrugli stol; moderator Mirjana Krizmanić

19:00 Središnja svečanost:

  • Židovski Zagreb, predstavljanje vodiča; dr. sc. Snješka Knežević i Aleksandar Laslo, dipl.ing.arh.
  • Lea i Darija, prikazivanje trailera filma; Branko Ivanda, redatelj
  • Domijenak

Razgovor sa Sanjom Zoričić Tabaković za “Varaždinske vijesti”

17.10.2007

Prenosimo iz tiska

SANJA ZORIČIĆ TABAKOVIĆ, potpredsjednica Židovske općine Zagreb
Predstavnik židovske nacionalne manjine Grada Zagreba

  • Dobra zaštita manjinskih zajednica

Židovska manjinska zajednica u Hrvatskoj danas broji samo 2.500 ljudi od kojih većina (oko 1.500 osoba) živi u Zagrebu, a okuplja ih i o njima, baš kao i o preostalim varaždinskim Židovima, skrbi Židovska općina Zagreb. Pored Židovske općine djeluje i manja organizacija „Bet Israel“, pod vodstvom obitelji Goldstein, nastala prije nekoliko godina raskolom ionako malobrojne populacije hrvatskih Židova.
Kako je danas u Hrvatskoj pripadnicima židovske, odnosno nacionalne manjine uopće, jesu li zadovoljni činjenicom da ih u Saboru zastupa Nijemac, hoće li u Zagrebu uskoro opet biti izgrađena sinagoga koju je srušio ustaški režim te koliko obrazovanje i sudske kazne mogu pomoći da Hrvatska dosegne viši stupanj društvene tolerancije – neka su od pitanja o kojima smo u intervjuu za “Varaždinske vijesti” razgovarali s potpredsjednicom Židovske općine Zagreb, Sanjom Tabaković Zoričić.

Kako ocjenjujete status židovske manjine u hrvatskom društvu? Je li situacija bolja nego devedesetih?

– Status naše manjine bio je sličan statusu svih drugih manjina i ne mogu reći da je bio loš tijekom 90-ih, kao što to nije slučaj ni danas. Jako smo pazili da ostanemo autonomni i svoji te da se ne damo uvući u političke igre, ni po dobru ni po zlu. Zagrebačka Židovska općina tako je radila 90-ih i takvi smo i danas. Mišljenja sam da je ta autonomnost jako važna, jer smo premalobrojni da bismo se dali ispolitizirati.

 

  • Financijska neovisnost

 

Pomaže li država financijski vaše djelovanje?

– Da, kroz projekte. U najvećoj mjeri se sami uzdržavamo i oslanjamo na donacije. Financijski smo poprilično neovisni.

Dobivate li financijske potpore izraelske vlade?

– Ne. Kod Židova je običaj drukčiji – sve židovske zajednice na Zapadu šalju novce u Izrael. No, mi nismo toliko bogati da bismo skupljali novac za Izrael, bilo kao pojedinci bilo kao zajednica. Neke židovske međunarodne organizacije daju nam novac za konkretne projekte, poput Dokumentacijskog centra, seminara o holokaustu i slično.

Jeste li zadovoljni zastupljenošću u Saboru? Vaš je zastupnik gospodin Nikola Mak, inače pripadnik njemačke manjine, koji zastupa desetak manjina.

– Kada sam bla predsjednica Vijeća za nacionalne manjine, predlagali smo izmjenu Ustava upravo u pogledu parlamentarne zastupljenosti manjina. Normalno je da velike manjine imaju svoje zastupnike i da se male grupiraju, ali ne u tako velike skupine, jer je deset manjina za jednog čovjeka apsolutno prevelik posao. No, moram reći, gospodin Mak nas je dobro zastupao što je izuzetno važno, jer je, ne zaboravimo, riječ o pripadniku njemačkog naroda. Dakle, mislim i da problema nije bilo upravo zato što je riječ o gospodinu Nikoli Maku, a to smo mu i rekli. On se složio s nama da postoji mogućnost da se židovska i njemačka manjina nađu i na suprotnim stranama, ali to se kod Maka nije dogodilo, jer on uspješno zastupa sve manjine. Gospodin Mak je kod nas bio čest gost i redovno smo ga obavještavali o svemu, davali mu pitanja za Sabor koja je on i postavljao. Dakle, o njemu mogu reći samo sve najbolje.

Hoće li zastupnik Mak možda osvojiti i drugi mandat na predstojećim parlamentarnim izborima?

– To uopće neće ovisiti o nama, no mi ne bismo imali ništa protiv da nas opet zastupa. Male manjine bi trebalo grupirati i u manje skupine pa bi se zastupnici pojedinih manjina mogli mijenjati. Normalno je da bi nas Židov najbolje zastupao, baš kao što bi svaku drugu najbolje zastupao njihov zastupnik. No, po sadašnjem izbornom modelu uopće ne možemo doći na red, jer nas je premali broj.

  • Nedorečenost zakona

 

Da li bi se trebao mijenjati Ustavni zakon o nacionalnim manjinama?

– Da, mnogo je nedorečenosti u tom zakonu i nadam se da će i na njega doći red kad će se mijenjati Ustav. Poseban problem je činjenica da predstavnik manjina, prema Ustavnom zakonu, nije pravna osoba, a ni koordinacije nacionalnih manjina na bilo kojoj razini nemaju pravnu osobnost. To u praksi izaziva nepotrebne komplikacije prilikom registracije, zapošljavanja itd. Nadalje, koordinacije nacionalnih manjina su nedorečene, a kroz njih bi se moglo puno napraviti. Trebale bi biti tijela koja će biti na raspolaganju svim manjinama i pomoću kojih bi se komuniciralo s najvišim državnim institucijama.

Što je još nedorečeno u sadašnjem Ustavnom zakonu?

– Nije problem samo Ustavni zakon, koji bi se značajno trebao mijenjati. Nas još više muči neprimjenjivanje odredaba tog zakona, koje se odnose na zastupljenost manjina u društvu uopće i na zapošljavanje njihovih predstavnika, pogotovo u državnim službama i pravosudnim tijelima. Naime, Ustavni zakon izričito propisuje da se osigura zastupljenost nacionalnih manjina u tim tijelima, ali se to u praksi ne ostvaruje.

Je li situacija bolja u lokalnim zajednicama?

– Ne, ali moram reći da nije više kao nekad nezamislivo da se pripadnik nacionalne manjine zaposli u jedinici lokalne uprave i samouprave. Ustavni zakon nalaže da se pripadnici manjina moraju zapošljavati, ali u primjeni se to ne poštuje.

Kako to funkcionira u Zagrebu?

– Kada govorimo o manjinskim pitanjima, Zagreb je odlično organiziran i ima Koordinaciju nacionalnih manjina, koju Grad Zagreb podržava. Od početka odlično surađujemo s gradskom upravom i uspjeli smo, a to ne bismo mogli bez dobre volje zagrebačkih vlasti, promijeniti Statut Grada. Osnovan je Odbor za nacionalne manjine, koji se sastoji dijelom od predstavnika nacionalnih manjina i raspravlja pitanja važna za nacionalne manjine te ima direktnu komunikaciju s Gradskom skupštinom. Osim toga, mi dobivamo pozive za sve sjednice – ne samo one na kojima se razmatraju isključivo manjinska pitanja; Grad je osigurao prostor gotovo svim manjinama kao i Koordinaciji.

  • Osuda rasističkih ispada

 

Što je specifično u zagrebačkoj Koordinaciji nacionalnih manjina?

– Dogovorili smo se da se sve odluke donose konsenzusom i da o svim važnijim pitanjima raspravljmo na Koordinaciji. Zapravo su svi naši problemi zajednički, premda specifičnosti, naravno, postoje. Koordinacija u Zagrebu je izrasla, u ove četiri godine trajanja prvog mandata, u vrlo važnog i jakog predstavnika svih nacionalnih manjina koje u Zagrebu djeluju i time je postala pravi partner jedinici lokalne samouprave.

Što još, po Vašem mišljenju, najviše iritira židovsku nacionalnu manjinu u hrvatskom društvu?

– Mislim da je društvo nedovoljno osjetljivo na pojave koje su diskriminirajuće, rasističke ili netolerantne prema manjinama. Nadležna bi tijela, na svim razinama, trebala jače reagirati na takve pojave. Nedopustivo je da milijunski Zagreb po kućama ima kukaste križeve ili slovo „U“ i da ih godinama nitko ne očisti. Svaki put kad ih ugledam osjećam se ugroženom i to ne od onoga tko ih je napisao, jer su to beznačajni pojedinci, nego od onoga tko ih nije obrisao! Treba uvijek glasno osuditi rasističke ispade, i to trebaju učiniti i predsjednici države, Vlade i Sabora, jasno dati do znanja da je takvo ponašanje neprihvatljivo.

Kako Vi komentirate oprečna stajališta o Thompsonu i njegovim estradnim nastupima?

– Kada je održavan Thompsonov koncert baš sam bila blizu stadiona i vidjela sam nebrojeno mladih ljudi koji su nosili fašističke simbole, a na televizijskoj snimci to se nije moglo vidjeti. Skandalozno je da su na HTV-u prikazali taj koncert, a još je gore to što su angažirali i ljude i vrijeme da se snimka “očisti” od svih tih fašističkih ispada kojima sam i sama svjedočla. Strašno je da se i ljudi koji predstavljaju ovu državu pojavljuju na takvim koncertima – za to zaista nema opravdanja. Naprotiv, trebali bi zagrmjeti da je takvo ponašanje neprihvatljivo, a ne svim se silama truditi učiniti ga prihvatljivim.

  • Odgoj za toleranciju

 

Kako komentirate obrazovni sustav, s obzirom na odnos prema nacionalnim manjinama?

– Postojeći obrazovni sustav u velikoj je mjeri kriv što nam se događaju takve stvari, jer djeca nemaju pojma što je nacizam. Jer, da oni znaju što je nacizam onda bi isticanje fašističkih simbola i za njih bilo neprihvatljivo. Nije dovoljno samo obilježavati Dan holokausta i održavati slične manifestacije – potrebni su odgoj i obrazovanje kako bi se ljude naučilo da budu osjetljivi na tuđe probleme, na netoleranciju i da reagiraju kada se to događa.

Pomažu li u takvim slučajevima sudske kazne?

– Pomažu i mislim da je važno kažnjavati rasističke ispade i slične neprihvatljive pojave. Ali, to ne rješava problem i ne dovodi do tolerancije u nekom društvu. Tolerancija se gradi tako da se sukcesivno u vrtićima i školama uči da se pomaže invalidima, da nije u redu smijati se kada je netko pao, da je bogatstvo što smo svi različiti. A u Hrvatskoj se već dogodilo da su neke škole na inicijativu roditelja odbili primiti male Rome jer su “zmazani”, i to je svakako neprihvatljivo.

Jeste li zadovoljni načinom na koji se mediji odnose prema manjinama?

– Čini mi se da se mediji najčešće oglašavaju samo zbog skandala, a da ih inače ne zanimaju pozitivne poruke, bez obzira je li riječ o manjinama, većini, kulturi, o bilo čemu. Naš je tisak posve požutio, a to nije dobro ni za manjine niti za većinu, jer se u javnost ne probijaju pozitivne poruke.

Zagrebačka Židovska općina brine i za članove židovske zajednice u Varaždinu. Kako se odvija ta suradnja?

– Suradnja među Židovima uvijek ide jako dobro. Zagrebačka općina je najveća u Hrvatskoj i naša je zadaća pomagati Židove i na drugim hrvatskim područjima. Imamo židovskih općina koje čine “dva i pol čovjeka” i zato je važno židovsku zajednicu u Hrvatskoj sačuvati. Mi smo “ostatak ostataka”, zajednica u nestajanju na ovim prostorima, a gubitak je za svaku sredinu kada izgubi bilo koju nacionalnu manjinu. Zagrebu i nekim drugim gradovima, poput Varaždina ili Čakovca, Židovi su puno toga u povijesti pružili i o tome bi se trebalo voditi računa i primjereno obilježiti. Ljude treba educirati o povijesti njihovih gradova, da su nekad tu živjeli neki drugi ljudi koji su pridonijeli razvoju njihove sredine…

Koliko malobrojnoj židovskoj zajednici u Hrvatskoj otežava život činjenica da Židovi imaju dvije organizacije. Pored Židovske općine djeluje, naime, i “Bet Israel”?

– To je svojevrsna tragedija za našu zajednicu i velika šteta za sve pripadnike našeg naroda. Od te ćemo se nepotrebne i besmislene podjele desetljećima oporavljati, jer ona utječe na sve segmente našeg života u Hrvatskoj.

Očekujete li da će uskoro biti opet izgrađena židovska sinagoga u Zagrebu?

– Nadam se da će se to uskoro dogoditi. Bilo bi to važno i zbog nas i zbog ostalih hrvatskih građana.

Helena Puljiz