Izjava za javnost – treće uništavanja spomen-ploče žrtvama logora Slana i Metajna na otoku Pagu

Izjava za javnost – treće uništavanja spomen-ploče žrtvama logora

Slana i Metajna na otoku Pagu

Zagreb, 22. 7. 2013.

Koordinacija židovskih općina, Udruženje „Jadovno 1941.“, Savez antifašističkih boraca  i Srpsko narodno vijeće, postavili su 29. lipnja 2013. spomen-ploču žrtvama Slane i Metajne (dijelovima kompleksa ustaškog koncentracijskog logora Jadovno) na otoku Pagu.  Ploča je uništena u noći sa 18. na 19. srpnja.

Ovo je već treći put da spomenik žrtvama ustaškog logora smrti uništen. Prvi je puta ploča postavljena 1975. a uništena 1991; obnovljena je od strane navedenih organizacija 2010. kada je potrajala tek – dva dana.

Logori smrti Gospić-Jadovno-Pag osnovani su sredinom travnja 1941., funkcionirali su kao gubilišta do zatvaranja i reokupacije ovog područja od strane talijanskih fašista sredinom kolovoza. U ovom kompleksu je ubijeno vise desetina hiljada Židova i Srba iz svih krajeva tzv. Nezavisne države Hrvatske. U logore Slana (za muškarce) i Metajna (za žene i djecu) na Pagu dopremani su u najvećem broju zatočenici iz radnog logora Ovčara, nedaleko od Gospića. Na osnovu talijanskih dokumenata i svjedočenja preživjelih utvrđeno je da je vrlo velik broj ljudi umoren i bačen u more već u paškom kanalu, na putu do Paga. Životni izgledi zatvorenika i zatvorenica mjereni su nezamislivom mržnjom, ustaškim hirovitim mučenjima, silovanjima i planskim pogubljenjima. Posljednji logoraši Slane bili su prvi zatočenici i graditelji logora Jasenovac. Neki istraživači procjenjuju da je na Pagu pobijeno oko 8.000  žena, djece i muškaraca.

Sedam decenija nakon osnivanja ustaških logora smrti predstavnici naroda žrtava prinuđeni su još jednom podsjetiti na razmjere zla ustaštva i fašizma koje se danas sustavno negira, umanjuje ili prešućuje.

Zahtijevamo da se počinitelji ovog kaznenog djela, ali i onih prethodnih, pronađu i procesuiraju u skladu sa zakonima i hrvatskim Ustavom.

Nedopustivo je da po treći put nema reakcije nadležnih organa, da nema reakcije onih koji su dužni štititi baštinu i sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i na tekovine antifašizma. Gotovo je nevjerojatno da su predstavnici naroda žrtava i antifašisti usamljeni u ukazivanju na porast revizionizma u svim sferama društva. Ravnodušnost prema tome ne samo da vrijeđa spomen na žrtve nego i otvara prostor za fašistoidno ponašanje mladih sugrađana koji svoje odrastanje proslavljaju pjevanjem ustaških pjesama na gradskim trgovima prijestolnice ili u podnožju spomenika u Jasenovcu. Takve pojave u Hrvatskoj danas ne smiju biti problem isključivo predstavnika manjinskih skupina već bi trebale biti predmet interesa hrvatske državne politike.

Ognjen Kraus, Predsjednik Koordinacije židovskih općina u Republici Hrvatskoj

Milorad Pupovac, Predsjednik Srpskog narodnog vijeća